Likovna umjetnost u BiH
- SFRJ -


Tjentište - Sutjeska
Tjentište - Sutjeska
Nakon II svjetskog rata, još 1945. god. osniva se ULUBiH, Državna škola za slikarstvo i Umjetnička galerija u Sarajevu. Novi umjetnici traže izraz kroz teme NOB-a, revolucije i izgradnje. Npr. Ismet Mujezinović i njegove ekspresionističke figuracije Bitke na Sutjesci, ili fantastične, skoro apstraktne grafike Branka Šotre. Arhitektura je poslije rata bila pod direktnim utjecajem socijalističkog realizma, ali ni u jednom slučaju ne dostiže se monumentalnost izvornika.

Pedesetih godina, bojažljivo i sporo, započinje transformacija bosanskohercegovačke umjetnosti kroz plošnost, dekorativnost i geometričnost prema apstrakciji. U tome je prednjačio kipar Mirko Ostoja koji već 1958. koristi autogeno zavarivanje umjesto klasičnog modeliranja. I sama država pokazuje više razumijevanja za modernu umjetnost sponzorirajući najveće primjere apstraktnih spomenika kao što su oni posvećeni NOB-u na Sutjesci, Kozari, Makljenu (Boško Kučanski) itd. Mladi arhitekti, okupljeni oko prof.Juraja Neidhardta pokušavaju dokazati veze suvremene arhitekture u BiH sa tradicijom i prirodnom okolinom.

Mnogi arhitekti 60tih godina potpuno napuštaju tradiciju i stvaraju velika djela svjetskog funkcionalizma: Telekomunikacije u Addis Abebi Ivana Štrausa i Halida Muhasilovića, ili kulturno-sportski centar Skenderija u Sarajevu (Živorad Janković, H. Muhasilović i O. Malkin).

Ismar Mujezinović/Klizač
Ismar Mujezinović/Klizač
Sedamdesetih godina javlja se likovni izraz koji se oslanja na kulturu i tradiciju stare Bosne kao u grafikama Dževada Hoze. Nadalje, u slikarstvu nastaje moderan jezik znakova i simbola baziran na Islamskoj ornamentalnoj tradiciji kod slikara kao što su: Mehmed Zaimović, Seid Hasanefendić i Mersad Berber. Nasuprot tome, ekspresionistička figuracija Ismara Mujezinovića počiva na postupcima filmske montaže i foto-optike, a Braco Dimitrijević se bavi konceptualnom umjetnošću, no većinom izvan BiH.

Arhitektonski regionalizam 70tih se odražava u zgradama kao što su robna kuća Razvitak u Mostaru (1970., A. Paljaga) ili Robna kuća u Jajcu (1976., R. Jadrić, Dž. Karić i N. Kurto). Dok se funkcionalizam još prepoznaje u višestruko nagrađivanom Teatar u Zenici (1977., J. Finci i Zlatko Ugljen), u hotelu Ruža u Mostaru (1979., Z. Ugljen) i u Sportskoj dvorani Gripe u Splitu (1980., Ž. Janković i S. Rozić).