Likovna umjetnost u BiH
- Austro-Ugarski period -


Gradska vijećnica u Sarajevu
Gradska vijećnica u Sarajevu
Nakon Austro-Ugarske okupacije 1878. god., u BiH stižu prvi umjetnici iz Monarhije koji pomalo oživljavaju umjetničku scenu u BiH. Intenzivna graditeljska djelatnost se izrazila u modernizaciji i strukturalnoj transformaciji bosanskohercegovačkih gradova. Arhitektura je obilježena eklektičnim neostilovima (klasicizam, renesansa, barok, pa čak romanika i gotika). Jedinstven neostil je orijentalna eklektika zasnovana na elementima islamsko-maurske arhitekture, koja je strana mjerilima i dimenzijama zatečenih gradskih ambijenata (Gradska vijećnica u Sarajevu, Gimnazija u Mostaru, Dom umirovljenika u Travniku itd.).

Prvi domaći slikari upućuju se na evropske akademije (Beč, München, Prag, Krakov, Budimpešta i Pariz) što im omogućuju stipendije srpskog društva Prosvjeta i hrvatskog društva Napredak. Svi ti đaci (Atanasije Popović, Lazar Drljača, Gabrijel Jurkić, Branko Radulović, Petar Šain, itd.) nose pečat tamošnjeg akademizma te koketiraju s impresionizmom i poentilizmom.

Skulptura je svedena na memorijalne portrete, većinom cara Franje Josipa I. od kojih su najbolji Roberta Frangeša Mihanovića (autor i simboličkih skulptura Prosvjeta i Snaga na ulazu Napretkovog doma u Sarajevu) i Sputani genije Rudolfa Valdeca na grobu S. S. Kranjčevića.

God. 1917., nakon velike Izložbe umjetnika iz Bosne i Hercegovine prevlast domaće umjetnosti je postala očigledna. Najmodernija opredjeljenja predstavljali su ekspresionizam i sezanizam.